Poslijeabortivno stanje kod žene!

Poslijeabortivno stanje kod žene!

Uzrok
Ako Bog u našem životu nije na svome mjestu, nastaje nered u duši. Ako Bog u svijetu nije na svome mjestu, nastaje nered u društvu. Mi, današnji ljudi produkti smo svijeta u kome živimo. Često se zavaravamo da ćemo Božje zapovijedi, utisnute u naše duše i savjesti lako zaobići. I potom plaćamo gorku cijenu.

Pobačaj
Namjerno ubojstvo nedužnog ljudskog bića teško se može opravdati. Pobačaj je uvijek mučna, nepravedna i dramatična odluka. To je životni sraz osamljene djevojke, žene i majke bez podrške i mnogo, tobože dobronamjernih ljudi iz njezine okoline. Stoga one žele iz svoje bolne situacije izaći hitno i na bilo koji način.

Poslijeabortivno stanje
Pobačaj, trenutna ženina muka samo je uvod u trajno bolno stanje. Ono se nastavlja, često do kraja života. Ta kasnija, dugotrajna ženina patnja zove se poslijeabortivno stanje.
To je duhovna bol koja je prožeta pitanjima: Kako se riješiti muke? Kako si oprostiti? Kako moliti svoje dijete za oproštenje? Kako oprostiti drugima? Kako se iz nereda vratiti u životnu ravnotežu?

Gorka prevara
Žena je u vremenu neposredno prije pobačaja često puta prevarena. To dokazuje činjenica da ona govori samoj sebi i drugima kako nije učinila abortus, nego je išla na čišćenje. Ona zaobilazi pitanje čime se onečistila i od čega se abortusom očistila.
Po abortusu se žarište patnje iz maternice premješta u dušu. Kako je poslijeabortivno stanje prvenstveno vrijeme duhovne boli, takva bol s vremenom ne blijedi, nego se čak i produbljuje. Takva patnja najprije preplavi i utopi ženu iznutra, a onda se izlije u njezin vanjski, sveukupni život.

Loši utjecaji
Mlada je žena veoma podložna utjecajima sa strane. Zato često zna reći: „Jer mi je liječnik sugerirao“, „Jer mi je muž (ili mladić) šutio“, „Jer mi je svekrva savjetovala“, „Jer mi je prijateljica preporučila“…

Krhkost ženskog bića
Žena zna biti neiskusna, bez pravog oslonca, preplašena trudnoćom i odgovornošću, naivna, nepromišljena, ranjiva, slaba, osamljena, nepoučena. Takva misli da mnogo toga može i mora sama, misli da je u stanju kontrolirati svoje sile i svoje postupke, uvjerena je da prepoznaje ljubav, da je znade osjetiti, da je znade razlikovati od ne-ljubavi. Kad nastupi vrijeme patnje, nikoga od onih koji su joj savjetovali pobačaj nema u blizini. U toj nevolji žena najviše pati u svojoj savjesti. Savjest je glas Bitka u svima nama. U nju su položeni svi naravni zakoni. Savjest najfinije reagira na zlo, na nepravdu… Ispravno formirana savjest je slika zgusnutoga Boga u nama.

Katarza patnje
Majke! Kad nastupi poslijeabortivno stanje, tada započne mukla unutarnja bol. Kad s tugom razmišljate o pobačenom djetetu, kad osjećate krivnju i stid, to znači da vam se otvaraju vaše unutarnje oči. Počinjete shvaćati svoju malenost i podložnost, doživljavate da iznad vas ima Netko, jači i moćniji, netko tko ima kontrolu nad cijelim svijetom i nad vašim životom.
Kad ste obuzete takvim sjetnim mislima, približavate se trenutku kad ćete shvatiti savršenstvo Stvoritelja. On u svojoj beskrajnosti i svemoći s ljubavlju i blagošću uviđa vaš krhki položaj, vidi vaše skrivene dubine i osjeća vašu nevolju u njima.

Rješenje – pognuti se i priznati
S takvim se Bogom – Stvoriteljem valja sljubiti, priznati ga, zavoljeti ga, razotkriti ga skrivenoga u svojoj savjesti. Takvome Bogu valja priznati svoju veliku pogrešku. Pred takvim Svemoćnim valja iskreno zažaliti nad učinjenim i odbjeći od svih budućih zlih odluka.
Treba, konačno, u skrovitosti ispovjedaonice predati s povjerenjem Bogu svoje slabosti i potom sa zahvalnošću primiti ponuđenu šansu i izvor nove snage.
Treba u jednom snažnom porođajnom trudu roditi čežnju za ispravljanjem svoje loše odluke. I trajno se odlučiti za dobro, usprkos bilo kakvima sugestijama iz okoline.

Nadjenite ime svom djetešcu
Majke! Po izlasku iz ispovjedaonice, osamite se u molitvi u tihom i mirnom kutku crkve. Osmislite ljubav prema svom djetetu. Nadjenite mu drago ime. Zazovite ga tim najljepšim imenom, izrecite mu svoju nježnost i ljubav, iskažite mu svoje kajanje, molite ga za oproštenje. Zauvijek oprostite svima koji su vam u teškim danima bili sukrivci – mužu, svekrvi, prijateljici, liječniku, okolini…
Kad ste tako postale čiste i neopterećene, budite lagane, zahvalne Bogu za taj osjećaj. Odvažno zakoračite u svoj drugačiji, svjetliji život, bolji od dosadašnjega.

Postanite nova rodilja
Osnažene Božjom ljubavlju, preobrazite se. Umjesto djetešca kojega niste rodile, postanite sada – rodilja nade. I pronosite tu nadu kroz svoj život. Neka ona iz vašega srca siđe u vašu svakodnevnicu.

Vaša istina
Drage majke! Osvijestite si da ste u mladosti bile prevarene. Ta, vi i same duboko u sebi znate da nije istina ono što vam ginekolog govorio – da je instrumentom uklonio samo nakupinu stanica iz vaše maternice. To znate po tome što ste osjećale bol u duši i godinama i desetljećima kasnije.
U ono doba Vi i Vaš ginekolog bili ste najprije na različitim stranama. Vi ste savršeno dobro znale da ste postale kolijevkom maloga djeteta. Znale ste da ste začele u zagrljaju sa muškarcem (ili sa njegovim sjemenom u nekoj staklenoj epruveti). Znale ste da se u vašoj utrobi ugnijezdilo sićušno djetešce, posve samostalna mala osoba koja će narasti do tri kilograma, roditi se i koja će se nakon par godina moći izraziti kao „ja“.

Kompromis i njegove posljedice
Vi ste to znale, iako vas je vaš ginekolog uvjeravao da se radi samo o nakupini stanicama. Vi ste, na žalost, prihvatile njegovu igru. Ponudio vam je da će vas očistiti. Lišio vas je vašega djeteta, da bi vas učinio čistom i praznom. On nije razmišljao kako je time opteretio vašu dušu.
Potom ste došle u klinč sa samom sobom. Počele ste razmišljati da je uklanjanje malog čovjeka – mali grijeh.

Stav Majke Terezije
Majka Terezija je jednom rekla: „ Roditelja koji liši života svoje dijete ništa ne priječi da liši života i svoga susjeda…“

Udvostručenje žrtve
Svaki pobačaj ima najmanje dvije žrtve. Prva je nevino djetešce: ono umire u roku od par minuta, koliko traje zahvat na ginekološkom stolu. Druga je žrtva majka: ona u teškim duhovnim, a često i u tjelesnim i psihičkim mukama, ne silazi sa toga stola – godinama. Ostaje tamo razapeta, gola, sama i jadna.

Vidanje rana
Svaki hotimični pobačaj uzrokuje veliku majčinu patnju. Ta patnja prožima cijelu njezinu osobu. Zato su za djelotvorno liječenje takve patnje potrebni svećenik, psiholog, liječnik i … vrijeme. Svećenik u ime Crkve nudi priliku za svetu ispovijed. On propovijeda da dobri Bog uvijek bdije nad svakom majkom i nad svakim njezinim nerođenim djetetom. I strpljivo čeka da majka prizna svoje djetešce, usvoji ga, ispriča mu se i zavoli ga.

Uloga Katoličke Crkve
Crkva ne zastaje samo na riječima utjehe i darivanju nade. U zadnjih desetak godina u medije sve više prodiru informacije o konkretnoj pomoći trudnicama u nevolji. Osnivaju se udruge za materijalnu pomoć trudnicama, nude se savjetovališta, otvaraju se kuće za privremeni boravak majki, javlja se sve više udomiteljskih obitelji ili posvojitelja neželjene djece. Psiholozi i liječnici, oni sa ispravno formiranom savjesti, imaju nepregledno polje rada.

Zadaća svih nas
A dobri Bog, ponad svega, obdaruje nas sadašnjošću, vremenom. U tom vremenu, sada i ovdje valja nam svima skupa otvarati oči majkama, podupirati njihove krhke životne trstike i svojim zaobljenim dlanovima podržavati plamičke na stijenju života u ženskim utrobama.

40dana_za_život_1-2

danzaZivot1-1

Autorica: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med. e-mail adresa: verica.jacmenica@ck.t-com.hr