Predstavljamo novog župnog suradnika: fra Ervin Jozić

Predstavljamo novog župnog suradnika: fra Ervin Jozić

Dragi vjernici koji se okupljate u našoj crkvi, ove smo vam nedjelje predstavili našeg novog župnog suradnka fra Ervina Jozića. Fra Ervin je mladi franjevac, bogoslov prve godine, koji je položio privremene zavjete u Franjevačkom redu te će se kroz šest godina studija pripremati, ako Bog da, za svećeničko ređenje. Kao neki oblik praktične pripreme vikendom će pomagati u našoj župi, posebno oko aktivnosti usmjerenih na djecu i mlade. Stoga smo ga zamolili da vam se i ovdje malo predstavi. Pa pročitajte što on kaže sam o sebi:

Hvaljen Isus i Marija.

Ja sam fra Ervin Jozić, pripadam Redu Manje Braće (franjevci) u Hrvatskoj Franjevačkoj Provinciji sv. Ćirila i Metoda. Imam 24 godine i dolazim iz Vukovara, točnije iz Borova Naselja iz župe sv. Josipa Radnika. Dolazim iz malo veće obitelj, imam dva brata i dvije sestre, što znači da nas je 7 članova obitelji. Moji roditelji su udomitelji tako da je taj broj uvijek preko 7. Svi su mlađi od mene. Brat Armando (22) i sestra Ariana (20) studiraju u Osijeku a sestra Marija (16) ide u drugi razred srednje umjetničke škole u Osijeku. I zadnji je Jakov (4) koji nam se nedavno pridružio.

Kao što ste pretpostavili u mojoj župi djeluju Franjevci (fratri), te sam oduvijek upoznat sa njima. Počeo sam ministrirati sa 6 godina, a na Framu (franjevačka mladež) krenuo nakon krizme. Tako da sam uvijek bio tu negdje, oko crkve.

Za svoj poziv mogu zahvaliti dragom Bogu, i jednom, malo debljem 😀 , fratru iz Karlovca. Fra Marino je došao kod nas na župu pred kraj ljeta 2014. god. Odmah smo se sprijateljili. Tako je vrijeme prolazilo a ja završavao prvu godinu na poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. Iako sam ja i prije razmišljao o pozivu, nije to bilo ništa ozbiljno jer sam ja vjerovao kako ja nisam dostojan toga, da to nije za mene i da bih se trebao ženiti i imati djecu, vlastitu obitelj i drugi klišejni izgovori. Jednog dana smo, fra Marino i ja, pili kavu, već tada sam fra Marina smatrao svojim duhovnikom, pita on mene: Ervin, jel imaš curu? Ervin pa de nađi si curu itd…hahaha malo smiješno zvuči, ali fra Marino mi je bio ispovijednik i duhovnik tako da su to bile normalne stvari o kojima smo razgovarali. I malo po malo kroz razgovor on mene pita: a jesi li ikada razmišljao o samostanu. Ja sam ostao šokiran. Tako, malo po malo počeli smo sve više razgovarati o tome i ja sam se zainteresirao. Osjetio sam kao da me nešto vuče u samostan.

E sada malo da se vratimo kroz vrijeme. Moj otac je umirovljeni vojnik RH. Moj stric i rođaci su bili u Vojsci. Tako da sam ja od, valjda, četvrtog razreda htio u vojsku i bio očaran sa vojskom. Tako je došla srednja, pa sam završio HTT (hotelijersko-turistički tehničar, četverogodišnja). Po završetku srednje škole odmah sam se prijavio u ured za obranu i čekao poziv za vojsku. To ljeto 2013.god. sam otišao malo raditi na sezonu. U jesen 2014.god upisujem  poljoprivredni fakultet u Osijeku čekajući poziv za vojsku.

Sada nastavljamo. Tako samo fra Marino i ja razgovarali o samostanu, i kako me nešto privlačilo tamo, ja kažem napokon može. Ajde, probat ću pa što Bog da i sreća junačka. Par tjedana nakon što sam odlučio otići u samostan ( fra Marino i ja smo se dogovorili čekat jedno 6-7 mjeseci da ja još malo razmislim) meni na vrata poštar donese poziv u vojsku. I što sada? Prvo što mi je palo na pamet je da dragi Bog ima odličan smisao za humor… i tako zovem ja fra Marina da ne mogu u samostan ove godine, da moram prvo vojsku završiti. Kaže meni fra Marino: ništa se ti ne brini, samostan neće pobjeći nigdje, a tebi je ovo dobra prilika za učvrstiti poziv. Tako sam završio vojsku i došao je dan ulaska u samostan. Da, roditelji nisu mogli sebi doći dva dana nakon što sam im rekao da idem u samostan. Bili su sretni, ali šokirani.

Prvo na redu je Postulatura.  Postulatura se nalazi u samostanu u Samoboru, gdje se mi (postulanti)  privikavamo na život u samostanu. Učimo se dnevnom redu i ostalim službama u samostanu.

 Po završetku postulature idemo u Novicijat, koji se nalazi u svetištu Gospe od Milosti na Trsatu i traje godinu dana. Novicijat je takozvana godina kušnje. Gdje nemamo svoj novac, mobitele, internet i izlazak van samostana je ograničen. Jednom mjesečno smijemo prošetati gradom i dobijemo 20 kn za kavu. To je godina u kojoj se uči povijest franjevaštva, našega reda i provincije te franjevačke duhovnosti te život sv. Franje i sv. Klare iz Asiza.

Nakon položenog pravila Reda Manje Braće (franjevaca) kojega učimo napamet i godišnjeg novicijatskog ispita pristupamo prvim privremenim zavjetima, te idemo u Zagreb na Filozofsko-Teološki studij na Katolički Bogoslovni fakultet. Nakon završenog fakulteta, ako ustrajemo i ako dragi Bog da, čeka nas mlada misa te svećenički život.

Dakle, trenutno sam u klerikatu u franjevačkom samostanu na Kaptolu i prva sam godina Filozofsko-Teološkog studija na KBF-u. Sviram gitaru već 8 godina i kao što je vaš župnik najavio potrudit ću se voditi vaš dječji zbor. Nadam se dobroj suradnji sa vama i radujem se upoznati vas.

Sve vas srdačno pozdravljam i želim vam Božji blagoslov.

Mir i Dobro

fra Ervin Jozić

 

fra Ervin 2